Antonija Balić

Antonija Balić rođena je1969. u Patni, u Indiji. Od 1976. godine živi u Zagrebu. Godine 1983. upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na kojoj 1987. maturira na Odjelu keramike. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 1992. diplomira na Kiparskom odsjeku. Godine 2011. upisuje poslijediplomski doktorski studij Kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te 2017. godine stječe akademski stupanj doktorice znanosti s disertacijom Mekana skulptura i njezina antropomorfna preobrazba. Od 1993. do 2009. godine zaposlena je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje od 2000. do 2009. godine predaje na Odjelu za dizajn keramike kolegije Modeliranje, Projektiranje, Keramičke dekorativne tehnike i Povijest keramike. Autorica je priručnika Povijest keramike, koji se koristi u nastavi na odjelima keramike srednjih umjetničkih škola te na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U svojoj umjetničkoj praksi bavi se kiparstvom, keramikom, tekstilom, mekanom skulpturom i instalacijom, pri čemu istražuje odnose tijela, prostora, materijala i osobnog iskustva. Njezin je umjetnički rad obilježen interesom za transformaciju tijela, fragilnost, memoriju, identitet i odnos čovjeka prema prostoru i prirodi. Materijal pritom nije tek sredstvo oblikovanja, već aktivni sudionik umjetničkog procesa. Keramiku istražuje kroz njezinu taktilnost, organsku strukturu, lomljivost i mogućnost transformacije, dok tekstil i mekane materijale koristi za istraživanje tijela, sjećanja i prostorne pojavnosti. U njezinim keramičkim radovima prepoznaje se sklonost organskim i fragmentiranim formama, istraživanju površine i odnosa unutarnjeg i vanjskog prostora. Posebno mjesto zauzima istraživanje keramike kao materijala koji istodobno nosi trag procesa, slučajnosti i kontrole. U instalacijama povezuje skulpturalne objekte s prostorom, stvarajući ambijentalne situacije u kojima promatrač postaje aktivni sudionik rada.

Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a njezini se radovi nalaze u fundusima Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzeja grada Koprivnice, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Skupštine grada Zagreba, Zbirke Klementa Lukina, Zbirke Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Galerije Božidara Jakca u Kostanjevici na Krki u Sloveniji.

U novijem umjetničkom radu intenzivnije se vraća keramici i istraživanju materijala, povezujući je s tekstilom, instalacijom i prostornim intervencijama. Pokretačica je i voditeljica projekta IMUK – Izražajne mogućnosti umjetničke keramike, usmjerenog na istraživanje suvremenih mogućnosti umjetničke keramike, razvoj novih tehnoloških i izražajnih postupaka te povezivanje umjetnika, istraživača i odgojno-obrazovnih djelatnika. U okviru projekta razvija se i Keramoteka, prostor namijenjen prezentaciji, istraživanju i razmjeni znanja o umjetničkoj keramici.Njezin se recentni umjetnički rad sve više razvija kroz interdisciplinarno povezivanje keramike, tekstila, instalacije i umjetničkog istraživanja, pri čemu osobna memorija, tijelo i prostor postaju polazišta za stvaranje. U tim radovima materijal funkcionira kao nositelj iskustva – keramika kroz trag, lom i transformaciju, a tekstil kroz dodir, mekoću, pokret i memoriju.